Politika kao najava politike
Trideset godina najavljujemo reforme i mjerimo uspjeh brojem konferencija za medije. Bilješka o jeziku koji je ostao bez sadržaja.
Redakcija
Postoji poseban žanr javnog nastupa koji se sastoji isključivo od najave da će se nešto raditi. Nema roka, nema iznosa, nema imena odgovorne osobe. Ima glagol u futuru i ima kamere.
Taj žanr nije neuspjeh komunikacije. On je vrlo uspješna komunikacija — samo joj cilj nije informirati.
Najava je jedina politička radnja koja ne može propasti, jer se nikad ne izvršava dovoljno da bi se izmjerila.
Problem s njom nije estetski. Problem je što istiskuje ono što bi trebalo doći na njezino mjesto: dosadan dokument s brojevima, rokovima i potpisom. Takav dokument može se provjeriti za dvije godine. Najava ne može, jer se do tada zaboravi tko je što najavio.
Ponekad se zaboravi i sama tema. Prošlogodišnje najave nitko ne provjerava, ne zato što nikoga ne zanima, nego zato što je za provjeru potreban arhiv, a arhiv je posao. Zato ga treba raditi — ne iz principa, nego zato što je to jedina stvar koja najavu čini skupom.
Kad najava postane skupa, prestaje biti najava. Postane odluka.