O biračima koji su se umorili

Kada izlaznost padne, objašnjenje je uvijek isto: ljudi su nezainteresirani. To je ugodno objašnjenje jer krivnju stavlja na one koji nisu došli.

Ali čovjek koji je glasao pet puta i pet puta dobio isti rezultat nije nezainteresiran. On je izračunao. Njegova je procjena da glas ne mijenja ishod jednako racionalna kao i procjena onoga koji je došao.

Razlika je u tome što se prvi u statistici ne vidi kao stav, nego kao odsutnost.

Apstinencija se ne broji kao glas, pa se i ne tretira kao poruka. To je najveća slijepa točka svake analize izbora.

Postoji i praktična posljedica. Nižom izlaznošću dobiva onaj tko ima najstabilnije jezgro — dakle, u pravilu, onaj tko je već na vlasti. Umor birača time nije neutralan; on je politički učinak s poznatim korisnikom.

Zato pitanje nije treba li ljude uvjeriti da glasaju. Pitanje je nudi li im itko razlog koji izdrži drugi mandat.