Lokalni proračuni: gdje odlazi novac koji nitko ne prati

Proračun je jedini politički dokument koji ne može lagati o prioritetima. Ono što je u njemu — to je politika. Sve ostalo je najava.

Metoda

Uzeli smo usvojene proračune i izvještaje o izvršenju za dvanaest općina, za tri uzastopne godine, i usporedili planirane iznose sa stvarno potrošenima po stavkama. Zanimalo nas je samo jedno: gdje se planirano i izvršeno sustavno razilaze.

Tri obrasca koja se ponavljaju

Prvi: kapitalna ulaganja redovito su podizvršena. Planira se više nego što se realno može provesti, čime proračun izgleda razvojnije nego što jest.

Drugi: stavke za „ugovorene usluge“ i „tekuću pričuvu“ redovito su prekoračene, i to preraspodjelom s kapitalnih. Formalno je sve uredno — preraspodjela je zakonita. Sadržajno, razvojni novac završava kao operativni.

Treći: transferi udrugama rastu u godini prije izbora, a padaju u godini nakon njih. Obrazac je vidljiv u većini promatranih općina, neovisno o tome tko je na vlasti.

Što s tim

Nijedan od ova tri nalaza nije skandal i nijedan nije nezakonit. Zato su i toliko postojani. Promjena ne traži istragu nego dosadnu stvar: objavu izvršenja po stavkama, u strojno čitljivom obliku, u istom roku u kojem se objavljuje i plan.