Problem HDZ-u nije Darijana Filipović nego koalicijski partner HSP

SVIJET IDE U NEKU STVAR, AUTONOMNO: U Zagrebu je službeno počela degradacija europske vrste GRUDE: Lokaliziran veliki požar uz granicu s Hrvatskom, izgorjelo oko 60 hektara Netko “važan” se protivio zbog 15 milijuna EUR isplate umirovljenicima. Nije im prošlo… U BIH u kojoj se svaka izborna priča pretvara u dramu s unaprijed poznatim završetkom, barem jedna stvar ostaje konstantna: potreba da se krivac traži svuda osim tamo gdje stvarno jest.

Kandidatura za Predsjedništvo BiH ponovno se pretvara u moralni sud, kao da je problem u imenu na listi, a ne u političkim izborima koji stoje iza tog imena. Nema nikakve dileme, niti bi je trebalo biti, da stranka koja godinama osvaja dominantan dio hrvatskog biračkog tijela ima pravo kandidirati vlastitog čovjeka.

Zapravo, bilo bi prilično zabrinjavajuće da takva stranka, s tolikom infrastrukturom, članstvom i političkim iskustvom, mora tražiti “neovisnog” kandidata kao da u vlastitim redovima nema nikoga sposobnog. To nije pluralizam, to je priznanje praznine. Predsjedništvo BiH, koliko god formalno zvučalo kao vrh vlasti, odavno je svedeno na simbolički prostor. Tamo se više ne vodi politika nego protokol, ne odlučuje se nego predstavlja.

Uostalom, dovoljno je pogledati kako je taj ured u proteklim godinama pretvoren u političku karikaturu da bi bilo jasno kako se ključne odluke donose negdje drugdje. U takvom kontekstu logično je da se šalje netko tko poznaje sustav, strukturu i unutarnje odnose, netko tko može održavati političku liniju, a ne improvizirati državničke poze. Još je logičnije, gotovo taktički mudro, da to bude žena.

U politici u kojoj se muški ego redovito pretvara u javni sport, žena je često jedina koja iz tog ringa izađe bez potrebe da razbija inventar. Nije tajna ni to da stvarni centar političke moći ostaje izvan Predsjedništva. Kao što kod drugih naroda ključni akteri djeluju izvan formalnih funkcija, tako i ovdje postoji jasna podjela između onih koji vode politiku i onih koji je predstavljaju. U tom smislu, odluka da se ključni politički igrač ne “potroši” u protokolarnim obavezama ima svoju logiku.

Predsjedništvo troši energiju, a ne proizvodi moć. To je više pozornica nego komandni centar. Sve to, međutim, pada u drugi plan kad se dođe do pitanja koje HDZ uporno pokušava preskočiti kao da se radi o sitnici. Koalicija s HSP-om nije tehničko pitanje, nego moralni i politički teret. Nije problem samo u percepciji, nego u kontinuitetu.

Riječ je o političkom subjektu koji je sudjelovao u platformama koje su Hrvate u BiH ostavljale bez političkog legitimiteta, i koji je godinama koketirao s ideološkim nasljeđem koje ova zemlja nikada nije do kraja razriješila. Čak i kad bi se sve to pokušalo relativizirati, ostaje činjenica da takva suradnja šalje poruku koju nije moguće lako ispraviti. Tu dolazimo do apsurda koji birači vrlo dobro razumiju, iako ga političari uporno ignoriraju.

Tražiti od ljudi koji su bili politički poniženi u razdoblju Platforme da danas bez zadrške podrže koaliciju u kojoj sudjeluju njezini akteri ili njihovi politički nasljednici, zahtijeva određenu razinu političkog cinizma. A cinizam ima tu nezgodnu osobinu da se uvijek vrati na izborima, i to bez najave. Na kraju, HDZ neće izgubiti izbore zbog kandidata. Niti zbog načina kandidiranja. Izgubit će ih, ako ih izgubi, zbog vlastitih političkih izbora koji nemaju veze s matematikom, nego s karakterom.

Jer matematika, koliko god bila neumoljiva, barem je poštena. Za razliku od koalicija koje pokušavaju biti sve svima, a na kraju ne znače ništa nikome.

Izvor: Poskok.info ↗