Mustafa Cerić: Dodik - Politički krijumčar laži u Tel Avivu

Milorad Dodik je u Tel Aviv otišao bez države koju predstavlja, bez istine koju može braniti i bez obraza koji bi mogao izgubiti. Zato je ponio jedino što mu je preostalo: mržnju prema Bošnjacima, islamofobiju za izvoz i velikosrpsku laž zapakovanu kao navodnu brigu za sigurnost Izraela. To je svjesna, proračunata i podla kleveta.

To je pokušaj da se narod nad kojim je u Srebrenici pravosnažno utvrđen genocid predstavi kao teroristička prijetnja, kako bi se politika koja je proizvela progone, logore, masovne grobnice i genocid naknadno oprala i proglasila odbrambenom. To je Dodikova formula: Od žrtve napravi teroristu, od zločinca heroja, od otete zemlje vlasništvo, a od laži – patriotizam. U tome odzvanja ona sramotna maksima koja se pripisuje Dobrici Ćosiću: da je laž izraz srpskog patriotizma.

Ako je laž patriotizam, onda je Dodik zaista njegov najveći praktikant. Ali laž nije ljubav prema narodu. Laž je moralna izdaja naroda u čije se ime govori. Ko svoj narod hrani lažima, ne brani ga – truje ga. Progon nije kupoprodajni ugovor Dodik tvrdi da Banja Luka, Trebinje, Bijeljina i Zvornik “nisu bošnjački”. Jesu li prestali biti bošnjački zato što su Bošnjaci iz njih protjerivani? Jesu li postali njegovi zato što su njihove džamije rušene, kuće paljene, a vlasnici ubijani?

Ne, Dodik neka dobro zapamti: Progon nije kupoprodajni ugovor. Masovna grobnica nije zemljišna knjiga. Genocid nije vlasnički list. A manji bosanski entitet “RS” nije ratni plijen porodice Dodik. Bošnjak koji kaže “moja Banja Luka” vraća se u vlastitu historiju, vlastitu državu i vlastiti zavičaj. Upravo to Dodika dovodi do bijesa: žrtva je preživjela, povratnik se vratio, Bosna nije nestala, a velikosrpski ratni cilj nije postao međunarodno priznata država. Može mahati entitetskom zastavom, ali...

Manji bosanski entitet “RS” postoji samo unutar vjekovne bosanske države. Bez Bosne entitet nema ni ustavni život, ni međunarodni subjektivitet, ni vlastiti pasoš, ni stolicu u Ujedinjenim nacijama. Dodik može mahati entitetskom zastavom koliko želi, ali kada prelazi granicu, prelazi je s dokumentom bosanske države. Čak i kada kleveće Bosnu, putuje zahvaljujući državi koju poriče.

Posebno je odvratno što svoju podvalu izgovara pred Benjaminom Netanyahuom, za kojim je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje zbog navodnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Dodik je, očito, našao idealnu pozornicu: pred čovjekom osumnjičenim za teške međunarodne zločine optužuje žrtve bosanskog genocida da su potencijalni teroristi. Kakav moralni susret: jedan se brani od međunarodnog suda, drugi od historijske istine. Dodik nije prijatelj Jevreja zato što mrzi Bošnjake.

Niko ne postaje antifašista tako što drugu vjeru proglašava prijetnjom. Jevrejsko stradanje ne može biti deterdžent za pranje velikosrpskih zločina. Dodikova propaganda jeste politički talac ideologije koja je dovela do genocida. Velikosrpska zločinačka ekspanzija Bosna nije muslimanska ekspanzija – ali Dodikova politika jeste nastavak velikosrpske zločinačke ekspanzije drugim sredstvima - klevetama.

Banja Luka, Trebinje, Bijeljina i Zvornik nisu njegovo nasljedstvo – nego bosanskohercegovački gradovi svih njihovih građana. I neka mu više nikada ne padne na pamet da žrtve genocida koristi kao otirač pred vratima stranih državnika. Bošnjaci nisu narod nad kojim se može počiniti genocid, pa ih potom još optuživati što su preživjeli. Nisu dužni šutjeti da bi Dodikova laž zvučala uvjerljivije. On može poricati Bosnu, ali je ne može ukinuti. Može klevetati Bošnjake, ali im ne može oduzeti domovinu.

Može bježati u mitove, ali neće pobjeći od presuda. Genocid je utvrđen. Laž je razotkrivena. Bosna je preživjela. A Dodik će ostati tek fusnota o vremenu u kojem je jedan politički klevetnik umišljao da je veći od države, stariji od istine i jači od pamćenja preživjelih.

Izvor: Dnevni avaz ↗