KOVAČEVIĆ OBJAVIO PROGRAM PROTIV FUNKCIJE KOJU ŽELI: Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva ne želi biti hrvatski ustavni osigurač

SVIJET IDE U NEKU STVAR, AUTONOMNO: U Zagrebu je službeno počela degradacija europske vrste GRUDE: Lokaliziran veliki požar uz granicu s Hrvatskom, izgorjelo oko 60 hektara Netko “važan” se protivio zbog 15 milijuna EUR isplate umirovljenicima. Nije im prošlo… Slaven Kovačević, kandidat koji bi se trebao predstaviti kao mogući hrvatski član Predsjedništva BiH, objavio je politički manifest koji zapravo razotkriva punu apsurdnost njegove kandidature.

U objavi o izmjenama Izbornog zakona BiH Kovačević ne napada samo HDZ, niti samo jedan konkretan prijedlog izborne reforme. On ide mnogo dalje: ismijava samu ustavnu logiku Bosne i Hercegovine, odluke i praksu institucija ove države, poziciju konstitutivnih naroda i smisao hrvatskog člana Predsjedništva kao ustavnog mehanizma političke zaštite hrvatskog naroda. Drugim riječima, čovjek koji želi sjesti u hrvatsku stolicu unaprijed poručuje da mu smeta njezina ustavna svrha.

U svojoj objavi Kovačević tvrdi kako bi glasanje za prijedlog izmjena Izbornog zakona temeljen na etničkoj pripadnosti i mjestu prebivališta, što povezuje s HDZ-ovim zahtjevom za legitimnim političkim predstavljanjem, značilo prenošenje dijela suvereniteta Bosne i Hercegovine na susjedne zemlje. Takva konstrukcija nije samo politička manipulacija, nego i pokušaj da se hrvatski zahtjev za efektivnim glasom predstavi kao projekt Zagreba, a ne kao ustavno pravo Hrvata u BiH.

Time se domaći konstitutivni narod svodi na politički satelit druge države, a njegovo pravo da bira vlastitog predstavnika proglašava se udarom na suverenitet. To je već klasična sarajevska akrobatika: kad Hrvati traže da sami biraju svog člana Predsjedništva, to je navodno Hrvatska; kad im ga bira bošnjačka većina, onda je to građanska demokracija. Posebno je sporno što Kovačević takvim stavom praktično najavljuje da kao hrvatski član Predsjedništva ne bi bio hrvatski institucionalni okidač veta.

A upravo u tome leži jedna od ključnih funkcija te pozicije. Hrvatski član Predsjedništva nije zamišljen kao protokolarni dodatak za zajedničke fotografije, niti kao politički fikus koji će sjediti u ime naroda čiju političku volju ne priznaje. Njegova ustavna funkcija proizlazi iz daytonske konstrukcije Bosne i Hercegovine kao države triju konstitutivnih naroda, u kojoj postoje mehanizmi zaštite vitalnih interesa.

Ako kandidat unaprijed poručuje da mu je sama ideja hrvatske političke zaštite etnički regres, prijetnja državi i blokada europskog puta, onda on ne najavljuje samo drukčiju politiku. On najavljuje obesmišljavanje funkcije za koju se kandidira. Tu dolazimo do CIK-a, Ustavnog suda BiH i samog Ustava BiH. Centralna izborna komisija provodi izbore prema postojećem ustavnom i zakonskom okviru, u kojem se članovi Predsjedništva biraju kao bošnjački, hrvatski i srpski član.

Ustavni sud BiH više je puta potvrđivao da je BiH složena država utemeljena i na građanskom i na konstitutivnom principu, a ne unitarna građanska republika u kojoj se kolektivna prava naroda mogu izbrisati jednim statusom na društvenim mrežama. Kovačević, međutim, u svom manifestu nastupa kao da su sve te norme samo privremena smetnja njegovoj političkoj želji. Kandidirao bi se za funkciju nastalu iz konstitutivnog modela, ali bi taj isti model proglasio nazadnim, opasnim i protueuropskim. To nije reforma.

To je političko podstanarstvo u tuđem ustavnom pravu. Upravo zato njegova objava može biti ključni dokaz u hrvatskoj argumentaciji o pogaženoj efektivnosti glasa. Nakon višestrukog izbora Željka Komšića glasovima dominantno bošnjačkog biračkog tijela, Hrvati u BiH godinama tvrde da im je pravo izbora hrvatskog člana Predsjedništva pretvoreno u formalnost bez stvarnog političkog učinka. Kovačevićev slučaj ide i korak dalje.

Kod njega nije problem samo tko bi ga birao, nego i što on sam unaprijed najavljuje da bi radio s funkcijom. On ne želi biti predstavnik hrvatske političke volje, nego kandidat koji bi hrvatsku poziciju koristio protiv hrvatskog zahtjeva za legitimnim predstavljanjem. Ako je Komšić bio izborni presedan, Kovačević je programsko priznanje. Njegova objava posebno je vrijedna jer sama ruši priču da se ovdje radi o nadilaženju etničkih podjela. Ne radi se o tome.

Da se doista želi europsko rješenje, onda bi se tražio model koji istodobno uklanja diskriminaciju pojedinaca i jamči da jedan narod drugome ne bira predstavnika. Umjesto toga, Kovačević konstitutivnost prikazuje kao problem, legitimno predstavljanje kao prijetnju, a hrvatski zahtjev za institucionalnom zaštitom kao produženu ruku susjedne države. To nije građanski model.

To je majorizacija premazana europskom glazurom, ona domaća vrsta političkog kolača od koje se demokracija najprije napuše, a zatim završi na hitnoj. Kovačević se, naravno, ima pravo kandidirati ako za to ispuni zakonske uvjete. Ali političko pitanje ostaje otvoreno: može li kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva unaprijed najaviti da neće poštovati samu ustavnu svrhu funkcije koju traži?

Može li čovjek koji hrvatski zahtjev za efektivnim glasom proglašava opasnošću za državu biti vjerodostojan kandidat za mjesto koje postoji upravo zato da Hrvati imaju svoj kanal odlučivanja u državnom vrhu? Može li netko istodobno tražiti hrvatsku stolicu i osporavati hrvatski politički sadržaj te stolice? U normalnim državama to bi bilo pitanje ustavne kulture. U BiH je, naravno, izborna strategija. Zato Kovačevićev status nije obična predizborna objava, nego protuustavni manifest u političkom smislu.

On ne govori samo protiv HDZ-a, nego protiv ideje da hrvatski član Predsjedništva mora imati vezu s hrvatskom izbornom voljom. On ne kritizira samo jedan model izmjena Izbornog zakona, nego samu potrebu da Hrvati budu zaštićeni od preglasavanja. On ne nudi građansku jednakost, nego institucionalno pražnjenje konstitutivnosti. A to znači da se njegova kandidatura može čitati kao nastavak istog modela koji je hrvatski glas već učinio neučinkovitim: zauzeti hrvatsku poziciju, ali joj oduzeti hrvatski smisao.

U konačnici, Kovačević je sam napisao najbolji argument protiv vlastite kandidature. Pokazao je da ne želi biti hrvatski ustavni osigurač u Predsjedništvu BiH, nego politički instrument za demontažu tog osigurača. Ako bi takav kandidat bio izabran dominantno glasovima drugog naroda, onda Hrvati ne bi izgubili samo člana Predsjedništva. Izgubili bi i samu mogućnost da ta funkcija ikada posluži onome zbog čega postoji. A to više nije samo izborni problem. To je institucionalna prijevara u najčistijem obliku.

Izvor: Poskok.info ↗