Dok on blebeće po FB, Dodik otvara vrata po svijetu: Konaković izazvao bankrot bh

vanjske politike. Milorad Dodik formalno više nije predsjednik Republike Srpske. Ali ko iz toga izvodi zaključak da je politički eliminisan, ili ne gleda šta se dešava ili pokušava javnost praviti budalom. Jer Dodik je i bez funkcije ostao stvarni centar političkog odlučivanja vladajućeg SNSD-a i čovjek koji u ime Republike Srpske nastupa pred stranim državnicima.

On predsjedava SNSD-om, vodi njegove sjednice, obilazi predizborne skupove, predstavlja Savu Minića i Željku Cvijanović kao kandidate svoje politike i sam ih naziva „svojim rješenjima“. Formalna funkcija mu je oduzeta, ali politička vlast ostala je neokrznuta.

Blebetanje blebetala To je posebno neugodno za Elmedina Konakovića, koji je u nedavnoj televizijskoj debati s Harisom Zahiragićem ponovo ponavljao svoje višemjesečne laži o tobože politički eliminiranom Dodiku, koji više nije tako važan jer nije kandidat na izborima i više nije predsjednik RS-a. Zahiragić mu je uzvratio upravo pitanjem Dodikovih međunarodnih kontakata. A onda je nekoliko dana kasnije stigla slika iz Jerusalema. Benjamin Netanjahu (Netanyahu), premijer Izraela, prima Milorada Dodika.

Ne Savu Minića, ne Željku Cvijanović, nego Dodika. Dan ranije i tokom iste turneje Dodik se sastajao i s drugim izraelskim zvaničnicima, uključujući ministra za dijasporu i borbu protiv antisemitizma Amichaija Chiklija, dok delegaciju RS-a, u kojoj se nalazi i ministar unutrašnjih poslova Željko Budimir, upravo Dodik politički predvodi.

Nakon sastanka s Netanjahuom Dodik je objavio da „Republika Srpska može računati na Izrael kao partnera“ i govorio o privredi, tehnologiji, poljoprivredi, vještačkoj inteligenciji i budućoj saradnji. Ali najvažniji dio njegove izraelske priče nije ekonomija. To je pokušaj da Bosnu i Hercegovinu smjesti u narativ koji u današnjem Izraelu veoma dobro prolazi: priču o islamskom radikalizmu, ugroženim kršćanima u BiH, teroristima i muslimanskom okruženju.

Dodik je u Jerusalemu govorio o „mudžahedinima“, „spavačima terorista“ i bivšim pripadnicima Islamske države. Istovremeno problematizira veze bošnjačkih političara s Turskom i drugim muslimanskim zemljama. Poruka je providna: Republika Srpska i Izrael navodno se nalaze na istoj strani iste civilizacijske i sigurnosne priče, dok se bošnjački politički faktor pokušava predstaviti kao dio nekog šireg, sumnjivog islamskog prostora prema kojem treba nastupiti agresivno.

Islamofobična konstrukcija To je politički izuzetno korisna konstrukcija za Dodika. Takav narativ nije nastao jučer. Netanjahuova vlada posljednjih godina razvija veze s nizom evropskih nacionalističkih i desnih političkih aktera koji svoju politiku grade i na protivljenju islamu i migracijama. Dodik se pokušava ugurati upravo u taj međunarodni politički krug.

I dok se u Sarajevu preko Facebooka blebeće kako je Dodik „eliminisan“, čovjek obilazi svjetske prijestonice i objašnjava stranim liderima šta je Bosna i Hercegovina. Jer prije Jerusalema bio je Vašington. U februaru se Dodik u američkoj prijestonici našao s američkim ministrom odbrane Pitom Hegsetom (Pete Hegseth), predsjednikom Predstavničkog doma Majkom Džonsonom (Mike Johnson) i portparolkom Bijele kuće Kerolajn Levit (Karoline Leavitt).

„Financial Times“ njegovu je posjetu opisao kao povratak na američku političku scenu nekoliko mjeseci nakon što je Trampova administracija ukinula sankcije Dodiku i njegovim saradnicima. To, ma koliko nam Konaković pokušavao zamazivati oči, znači da Dodik ima pristup, razgovara i lobira tamo gdje on ne može ni primirisati. A Facebook monolozi to neće promijeniti. Moć i funkcija Dodikov slučaj najbolje pokazuje koliko u BiH formalna funkcija i stvarna politička moć mogu biti dvije potpuno različite stvari.

Mandat mu je oduzet, ali utjecaj nije. Dok drugi nose funkcije, Dodik i dalje određuje pravac, bira političke poteze i otvara vrata koja su mnogima s titulama zatvorena.

Izvor: Dnevni avaz ↗